P O E Z I J A, IVAN ADAMEC [best inspirational books .TXT] 📗

ISPOD MOSTA

Ispod mosta
vodi put za nigdje
valovita mutna voda
ne priznaje ničije obrise.
¦um nedu¸nih du¨a
u ustima radoznalih riba.
Ne bacajte kamenje
pla¨ite samo ¨tropotom
ispod mosta
vodi put za nigdje
niti krugovi
ostati neće...

LULA MORA UMRIJETI

Lula nikada nije razmi¨ljala
ni o smrti
niti o jelu.
Za nju je ¸ivot bio
samo tekuća vrpca...
Lula je bila podatna
i ovisna o ubodima
ubod radi silikona u sise
ubod radi silikona u usne
ubod radi antibiotika
ubod radi pobačaja
ubod radi zuba
ubod radi ¸lice
ubod radi uboda
uboli i brata
no¸em.
I na¨li je izbodenu.
Mrtvu.
Na leđima.
Na leđima je¸a.

U TI¦INI STVARANJA

Na rezmeđu puteva
stvarnosti i ma¨te
u ti¨ini stvaranja
gazim po ispru¸enim
rukama.
Nijema lica ne odobravaju
a oči skreću u tamu prolaznosti...
Da li stvaram
ili si samo umi¨ljam...
dok slu¨am kako
tuđi snovi
lutaju oko mojih pozora.
I ne treba ih unakaziti
nego samo pustiti
da lelujaju
i ne taknu stvarnost
da se ne - razbiju.
U ti¨ini stvaranja
umi¨ljam si
da to samo ja
mogu čitati.

SMRT JE MOJE DRUGO LICE

Uokolo vrtuljak krugove broji
¨kripi starost uz dječju ciku.
Tamnoplavo nebo svoje suze znoji
Parovi se pare i kriju od svijetla
¦umi li¨će u ¨ljiviku.

A ja stojim u tami idalje
izbrazdane ruke gore
krezube mi vise ralje
sjenu rade sve do
raskopčane trule odore.

Zelenkasto siva utroba sad visi
preko hlača kao cijevi orgulja
u ti¨ini grobnoj u pogrebnoj misi.
Smrdi drob i cipele mokre
i slijepljena kosa sada sva od mulja.

I tako se vrtim oko sebe
uz ringi¨pil svih nada i snova
ova večer nije kao druge
ona čeka sad i tebe
da ti ¨apne - isponova.

U MAJU

Makovi su svuda
oko mene
crveni poput krvi
koja lipti mojim ¸ilama
skriveni ili izlo¸eni
sa svojim
mekanim laticama
poput
tvojih usana
vla¸nih i rastvorenih
spremnih
na samtasti poljubac...


Gore je nebo
i oblaci neki
u okeru
ili smeđoj boji
kao izlistana
stara knjiga
potrganih stranica
sa slovima
koje prosipa
po djetelini...


Sagnuti ću se
pokupiti
ta

s
l
o
v
a

i vratiti ih nazad
u bezdan nebeski
u tu knjigu
punu tajni
neka čuva
ono
¨to nas
ve¸e...

TABANAM BESCILJNO

Tabanam besciljno i nekorisno
po već vrućem nogostupu
ovog uznemirenog i ludog grada.
Promet rokće oko mene u¸arenih očiju u limu.
Smrad se smradom nadopunjava
a strah sa gladom utrkava.
I ja u toj trci sudjelujem
lomeći koljena i kri¸a
tra¸eći sveti gral u obliku jednog A4 - papira.
Iska¨ljavam pra¨inu
osu¨enih ispljuvaka sa asfalta
do u mladoj travi drvoreda
uspavana psećja govna tamna.
I pogled mi se di¸e uz nalickane fasade i ¨tukature
gdje su prozori čvrsto zatvoreni
a krovovi mrki , natmureni.
Samo mladost nasmijana i opjevana
iskričavo smijehom kliznu pored mene
i jo¨ dugo njihov osmjeh me ne mine
nego osta u zagrljaju tek procvjetalih kestenova.

PIJEM VODU

Pijem vodu
i ne kanim
roniti suze
beskorisno
jer kroz
koprene umilne
padam polako
i neda mi se
nekako
dosezati u obzorje
sve je tako
meko
podlo¸no
i tiho
već pomalo
kroz sam
smije¨im se
kako neće
biti akcije
sve do
-obdukcije !

PROLAZI LJETO

PROLAZI LJETO
I NUDI MI SMIRAJ U ZLATU I PURPURU
POSLIJE BIJELOG DANA U PRA¦INI
NUDI MI TAJ GUTLJAJ NEKTARA
U TI¦INI ZALASKA
SAMO PTICA NEKA MINU NA BRZINU
I UZ BRI´NI KLIKTAJ
POTSJEĆA ME DA I JA POTRA´IM KRILO
I DA SE UVUČEM U TOPLINU
I BEZGLAVO SE I SIGURNO
PREPUSTIM OSJEĆAJIMA
JEDNE PROHUJALE MLADOSTI
PROLAZI LJETO
I POTOK ´EDAN VODE
ODLAZI U SUMRAK
IZNAD MENE NEBO TAMNI
A ZVUK ZVONA
PLETE ODU SVEVI¦NJEM
NAOKOLO SVE JE TI¦E
STOJIM I ČEKAM PRVE ZVIJEZDE
DA PROČITAM ZORNO ¦TO MI TAMO – PI¦E ....

HODAM

Hodam,razmi¨ljam
u tom brlogu
svijetlosti i tmine
zar su ba¨ tako
nu¸ne misli te ra¨čupane
dok tutanj ¸ivota
me ne mine.

Koliko sam samo la¸i
na obraz obljepio
koliko obećanja tvrdih, zanemario
kada nisam htio a ipak sam znao
u vremenu tog rada i nerada
du¨u sam
oslijepio.


Treba li neki razmak izgrepsti
preskočiti dopu¨tenje
ili mo¸da sročiti
ispriku la¸nu,sočnu
napit se komedije slatke
i tra¸iti
opro¨tenje...


Hodam,
razmi¨ljam
prekopavam svu baga¸u sjećanja
godine su tako, lako
pre¨le pored mene
i sit sam prijekora i tap¨anja
ljudskosti la¸ne
- beskorisnog vijećanja.


I pustite me već jednom
da utonem u sebe,
svoj ¨ljam
predvečerje ovo
nek se svima ruga