P O E Z I J A, IVAN ADAMEC [best inspirational books .TXT] 📗
- Author: IVAN ADAMEC
Book online «P O E Z I J A, IVAN ADAMEC [best inspirational books .TXT] 📗». Author IVAN ADAMEC
OTVORI TOPIKE POD
RAZNO
ISPRDI SE NA
PRAZNO
ISPADA KO'
ZNANJE
USTVARI JE
SRANJE
OSIM IZUTETKA
DVA,TRI
UKALJU´ITE SE
SVI
JER PLJUVANJE I
KRITIKA
TO JE TA
- POLITIKA!
Nisi trebala
tako brzo otići.
Sad sam samo
postao otkinuti
list notnih zapisa
sa tvoga klavira.
One zavjese
pune poruga
i nje¸ne zezancije
pretvorile su se
u izblijedjele krpe
obje¨ene između ničeg.
Nisi trebala
tako brzo otići.
Sve je prazno i hladno...
-jedino u vazi
umjesto cvijeća
toplina pepela
kazuje o bistvovanju
neispunjenih ¸elja.
U plavetnilu
spazih
danas
kako se soko
mazi sa visinom.
Gospodar leta
o¨tro gleda
podanike svoje
ne bi li otkrio
tko mu se
¸rtvom nudi.
A onda se osvrnuh
i pogledah
ljude oko sebe
- same svrake.
Stubokom vjetar mijenja
krlju¨ti rasute po sjećanju.
Iz ponora besmrtnosti
naviru utvare pro¨losti.
Poput čađe,prijemljive ,meke i podatljive
betonski te¨ke i tvrde
uzdi¸u se u beskraj mora.
Monotono zvuči vapaj jeda
surogatom se pokriva osjećaj.
A ispod mostova poru¨enih
siva rijeka tiho prolazi.
Valja i teto¨i u svojim dubinama
trula trupla ¸rtvovana
a gore pri povr¨ini
¸uta govna
netom iskovana.
Ukapljen u vremenu
vjerovati ću nikome.
Ne pitaj me za pro¨lost
jer ni budućnosti nemam.
Nabacujem na sebe
mutne obrise
od trnja.
Samo ću rijeku
dotaknuti du¨om
da me odvede
i da besmrtnost sanjam...
Nisam napisao ni
redak
a digoh se ubrzano
i natočih bevandu.
Karakterno
u svako slučaju.
Ča¨a na jednoj nozi
a ljeska se u staklu.
Samo iskre neke
mi naznačuju
da to zure
oči moje.
Fausssst!
Rekao bi
- maelstorm.
Ma čekaj malo,
ljudi poput mene
jo¨ toče - gemi¨te
a moja spodoba
lju¨ti vodu bez mjehura
sa nekom bojom
nestalih Feničana.
Ljudi, zar ne vidite
da i meni je krv
poput mora slana...
Dobro,
znam da
nikad neću imat' čamac
Niti bacati popune i vr¨e
parangale mogu sanjat'
za mene su
otoci samo
starci
ostavljeni tamo
u plavetnilu.
¦apat vjetra
u čempresu
i notorno zujanje
zrikavaca
namjenjeni su
nekome drugom.
Moje more je
u litri
u karminu
suncem
ovjenčano.
Dopusti da te gledam
kada suton ¨eće tvojim zjenicama
kada ruka grči trenutke
koji svetle tamu zaborava.
Kada su reči te¨ke
poput olova i guste kao talog.
Kada ostaju samo uzdasi
dugi i spori
poput teretnog voza.
Dopusti da te gledam kada se utapa¨
u bjelini svoga tijela
ti, koja uzima¨ novac
ti, koja va¸e¨ ljubav na dekagrame
upakovanu u blistav celofan.
¦to ima¨ da mi ka¸e¨ ako te gledam?
¦to ima¨ da mi ka¸e¨
kada uzima¨ taj novac
merilo moje mu¨kosti.
Dopusti da te gledam...
ta ja sam jo¨ uvek - mu¨karac
zar ne
Nitko nije reagirao
i nikoga se nije ticalo
kada je umjesila svoje prve korake
u slatku toplinu podatnog kala.
Uz buran ritam
radoznalog srca
i uzbibano njihanje
njenih blizankinja
popila je svoj pečat
samotnih isku¨enja.
Iza i ispred i dalje se durio
uobičajeni svijet
pun podvala i dvoličja.
Samo je ma¨ta ostala
krvavo odbačena
onako pored puta
nijema i kruta
poput obeliska
jednog pre¸ivljenog
djetinjstva.
Nitko joj nije pisao pjesmu
jer njoj ne treba pisati vele...
zna to ona i sama...
o sebi...
o drugima...
i zato joj ne treba pisati pjesmu.
A znam da je ranjiva
da je prokleto nje¸na
da tra¸i i čeka ruku
koja će joj na svom dlanu
pru¸iti taj zlatni prah
tu pjesmu
svemirskog blistavila
opojnog u gledanju
ubojitog u grudnom ko¨u....
A vele ne treba njoj pisati pjesmu
kao da ona.. eto...
sve zna i mo¸e
a ona bi samo mali laser da joj donesete
da mo¸e proniknuti u du¨u svakoga
u njegov ko¨, srce du¨u,mozak
u potrazi za zlatnim prahom
tim svemisrskim blistavilom...
Ja nemam laser
imam samo nadu
da će te njene nosnice
oteti feromone svakida¨njici
i u njma potra¸iti taj čudotvoran prah..
eto zato pi¨em tu
jebenu pjesmu
premda je daleko od mene
tamo prema istoku
prema Google Earthu
528 kilometara
u smjeru 118 stupnjeva
pa se vi jebite malo
ako mislite da ćete samo tako
sku¸iti gdje je to i tko je to...
e... malo sutra!
I zato pi¨em NJOJ ovu pjesmu.....
Comments (0)