Bez Sjene, Zoran Novak [free biff chip and kipper ebooks .TXT] 📗

je, kao mala, govorila da ce i ona biti kao tata. Tada su je omamljivala sva ta daleka prostranstva i nepoznati krajevi. Godinama kasnije postalo joj je jasno da i nije sve tako ruzicasto. Mati je radila u tvornici za strojem. Odlazila bi jutrom hitra koraka i nasmijana. Vidala ju je Rea kada bi se uvecer vracala posrcuci, umorna koraka i sa dubokim borama oko usana. Tako su zivjeli njeni roditelji, od svog teskog rada, ali u kuci uvijek zadovoljni i nasmijeseni. To je probudilo u njenoj dusi te romanticne snove o pravoj ljubavi. Znala je ona na pamet pricu o tome kako su se upoznali i zavoljeli otac i mati. Pricali su joj to vise puta. Svaki put, kada bi se prica ponovila Rea bi u njihovim ocima zapazila onaj isti odsjaj srece i osmjeh zadovoljstva. Cak i nakon toliko godina zajednickog zivota. Voljela je svoje roditelje. Za njih je htjela uciniti nesto da budu ponosni na nju. Radi njih je fakultet na prvom mjestu. Zanesena svojim mislima nije odmah cula mobitel koji se oglasio veselom pjesmicom. Tek ju je prenulo iz misli treptavo svjetlo na malom ekranu. Malena slicica pisma u samom dnu obavjestavala ju je o prispijecu poruke. Mali se broj ljudi mogao pohvaliti time da zna broj Reinog mobitela, a i ona je vrlo dobro znala sve njihove brojeve. Jednim je pogledom preletjela poruku procitavsi je gotovo u sekundi. I dok je zbunjenost jos jurila punom brzinom ka njenom mozgu ocima je potrazila broj s kojeg je poruka stigla. Bio joj je sasvim nepoznat.
- sto je ovo sad?! – bila je krajnje zbunjena, ali ako ce priznati samoj sebi i radoznala da otkrije sto se desava. Tko bi to mogao znati da joj je potreban prijatelj?! I kakav prijatelj?! – nizala su se pitanja. Postojao je samo jedan nacin da se na njih dobije odgovor. Odgovorila je kratkim pitanjem. Jos nije pravo ni uspjela srediti svoje zbrkane misli kad li je uslijedio odgovor.
- Tek usamljeni duh iz carobne svjetiljke?! – ponavljala je na glas ono sto su joj porucivala slova na mobitelu. Uz svu svoju ozbiljnost Rea je posjedovala odlican smisao za humor koji je sada probudio ovaj cudni odgovor. Nova poruka i novo pitanje krenuse na svoj put u nepoznato. I ovoga je puta odgovor stigao brzo, kao da netko s druge strane iscekuje njene poruke. Ako se nadala da ce sa ovim odgovorom dobiti i neko rjesenje zagonetke morala je priznati kako se prevarila. Umjesto da se sve barem malo rasvijetli odgovor koji je primila jos je vise sve gurnuo u neizvjesnost.
- Pa, dobro neka mu bude. – mislila je pomirljivo saljuci neznancu isti takav odgovor. Njene su oci ostale zagledane u nepoznati broj.
- Skrivaj se koliko hoces, ali pronaci cu te ja, duse moj iz carobne svjetiljke. – glasom punim odlucnosti obecavala je neznancu. Prihvacajuci sve kao neciju dokonu salu, ipak nije mogla objasniti sebi otkuda se javljalo ono nervozno titranje u stomaku, zasto se odjednom osjetila toliko spokojna i zbog cega su joj obrazi toliko crveni.

Imprint

Text: Copyright Notes:ludvig.novak@os.t-com.hr
Images: zoran novak
Editing: zoran novak
Translation: zoran novak croatia
Publication Date: 10-29-2011

All Rights Reserved

Dedication:
Zelite li nekog vama dragog i bliskog obradovati prigodnom cestitkom ili portretom za informacije mozete pisati na E-mail: ludvig.novak@os.t-com.hr http://www.facebook.com/media/set/?set=a.158205067523940.38029.100000033428601&type=1&l=6466495218